Mokri pijesak, redateljice Elene Naveriani, prikazan je na jubilarnom dvadesetom izdanju Zagreb Film Festivala u sklopu programa Mreže festivala Jadranske regije, a koji su činila još tri odlična filma: Alma Viva, Intergalde i Pink Moon. Svi filmovi bave se temama smrti i starosti, koja se najbolje sažimaju u rečenici iz filma Alma Viva: „živi zatvaraju oči mrtvima, a mrtvi otvaraju oči živima“.

Mokri pijesak, redateljice Elene Naveriani, prikazan je na jubilarnom dvadesetom izdanju Zagreb Film Festivala u sklopu programa Mreže festivala Jadranske regije, a koji su činila još tri odlična filma: Alma Viva, Intergalde i Pink Moon. Svi filmovi bave se temama smrti i starosti, koja se najbolje sažimaju u rečenici iz filma Alma Viva: „živi zatvaraju oči mrtvima, a mrtvi otvaraju oči živima“.

U uvodnoj sceni filma Mokri pijesak, starac Eliko nakon sjetnog gledanja mora i mjesečine piše pismo i umata ga oko boce vina kao poklon. Prizor je popraćen izuzetno sugestivnom i mračnom glazbom Swansa koja sceni daje veliku snagu i dozu mističnosti. Ujutro Elika nalaze obješenog, a dolaskom njegove unuke Moe, koja dolazi organizirati sprovod, polako počinjemo otkrivati djeliće mozaika tajni koje skriva obično malo gruzijsko selo na obali Crnog mora. Moe je netko potpuno različit od naizgled srdačnih ljudi koji uživaju u mirnom životu izvan gradskog kaosa iz kojega je došla. Iako je svjesna očigledno neprogresivnog ozračja zajednice u kojoj se našla, ipak je iznenađena što se našla suočena s kompliciranom mrežom laži i izdaja. U zajednici je prisutna brutalna netolerancija i odbacivanje različitosti koje se smatraju neprihvatljivim nedostatkom kojeg se treba riješiti pod svaku cijenu. U početku se ne snalazi u onome što je došla obaviti, te prihvaća pomoć lokalnog gostioničara Amnona i njegove pomoćnice Fleshke. No, pušteni duh iz boce tajni polako počinje svima stajati na putu.

Dok polako raspliće tajnu djedovog života, Moe traži i svoj osobni identitet, a Fleshka i lokalni policajac preko nje žele i za sebe pronaći izlaz iz života koji trenutno žive. Mala i konzervativna sredina gruzijskog sela ne oprašta lako iskakanje iz konformističkih tračnica zbog kojih neki svoje živote temelje na lažima. Kao što Eliko kaže u svojem oproštajnom pismu: „Vidimo se u raju, ili na nekom drugom mjestu gdje se više nećemo morati sakrivati“.

Katarzičan kraj u kojemu svaka strana i dobije nešto, ali istovremeno i gubi jedan je od najdojmljivijih dijelova filma. Moe je u Fleshki (i obrnuto) našla novi smisao života u kojemu se neće više morati skrivati, lagati i potiskivati vlastiti identitet u korist okrutnog i nemilosrdnog konformizma male sredine.

Odlične uloge u ovome filmu ostvarili su Bebe Sesitahsvili kao Moe i Gia Agumava kao Amnon. Može se reći da gotovo ravnopravnu ulogu u ovome filmu ima i more, koje kao i ostali likovi, ima svoje tajne koje čekaju da budu otkrivene. Film je započeo s prizorima mora, te njima i završava, dok gledamo kako more ispire pijesak na obali i život može krenuti dalje.

Osim već spomenutih glumačkih ostvarenja i dojmljive fotografije, u filmu koji je velika oda ljubavi, potrebno je dodatno spomenuti i odličnu glazbu. Swansi i Gira u pjesmi Our Love Lies doslovno vrište „...They suffer for love, and they're sick to death, god save us now, we belive in love...“. Redateljica glazbom vrlo dojmljivo diže i spušta ritam i dinamiku filma, pa ga primjerice ubrzava pjesmama Foo Fightersa, te vješto usporava glazbom Dinah Washington.

Junaci ovoga filma ne bore se za nešto više, oni se jednostavno cijelo vrijeme bore samo za ono što im pripada. Nekada ono za što se borimo ima skupu cijenu i u ovome filmu to je istina. Mrtvi omogućuju živima da napokon žive svoje živote dostojanstveno, onako kako prije možda nisu mogli, a gruzijska provincija može se s ovom tematikom, nažalost, prepoznati u mnogim dijelovima svijeta. Mokri pijesak izuzetno je duboka i dirljiva ljubavna drama prožeta misterijom i elementima krimi priče koja je ujedno i divan hvalospjev različitostima. Zato je bitna univerzalna poruka koju nam film daje: osjećaji i istina presudni se u borbi protiv konformizma koji guši identitete koji su „različiti“.