U irskom filmu „Christy“, dugometražnom prvencu reditelja Brendana Cantija, pratimo usamljenog i plahovitog tinejdžera na pragu punoljetnosti koji traži svoje mjesto u društvu. Nakon prerane smrti majke Christy boravi kod različitih starateljskih porodica, kod kojih se ne zadržava dugo. Već nakon uvodne scene u kojoj Christy sudjeluje u tuči, on ponovo mora napustiti privremeni smještaj.

Film je snimljen u radničkom predgrađu irskog industrijskog grada Corka. Tmurno i vjetrovito irsko vrijeme je u skladu sa neuglednim kućama i turobnom svakodnevnicom stanovnika. Na neko vrijeme Christy smije ostati kod polubrata Shanea koji je i sam prošao sličan put odrastanja, ali koji u međuvremenu vodi sređen porodični život. Između braće postoje vidljive tenzije, iako se na više mjesta u filmu može osjetiti skrivena bratska ljubav. Shane vodi Christija na njegov molerski posao i pokušava mu pronaći novog udomitelja, ali su mogućnosti sve manje, jer Christy uskoro puni osamnaest godina. Christy se zatvara u sebe, boreći se sa stanjima impulsivnosti i nelagode.

Protagonisti, koji uglavnom pripadaju radničkoj klasi, cijelo vrijeme balansiraju na ivici - između nesigurnog posla i nezaposlenosti, te daljeg ekonomskog pada. Neki od njih izlaz nalaze u odlasku u Dublin ili u kriminalnom miljeu koji se nerijetko pojavi kao najlakše rješenje u datoj situaciji. Važnu ulogu u Christijevom odrastanju i pronalaženju mjesta u zajednici igra njegova okolina. Između ostalih Shaneova supruga - mlada majka koja pridobije Christijevo povjerenje. Takođe bivša prijateljica Christijeve majke Pauline, koja otkriva njegov frizerski talenat, te grupa maloljetnika koja vrijeme ubija na obližnjoj livadi repajući stihove i skupljajući otpad za predstojeći praznik vatre. Sivilo okoline je dobro izbalansirano sa raznolikošću karaktera, mješavinom elektronske muzike (Daithi) i irish hip-hop-a (Hazey Haze, Strange Boy, Kabin Crew), te humorističnim epizodama. Mladi glumci, uglavnom naturščici, predvođeni sa Danielom Powerom u ulozi Christija, se autentičnom glumom i lokalnim slengom odlično uklapaju u film. Oni gledaoce na neposredan način približavaju njihovoj svakodnevnici i načinu života. U ovom naoko jednostavnom i mirnom, ali u momente i opasnom okruženju, Christy predosjeća svjetliju budućnost i pronalazi onaj dio prošlosti koji mu je nedostajao.

U „Christy“ nam se prikazuje da za radničku klasu ne postoji previše razlika između starog industrijsko-kapitalističkog i novog neoliberalnog sistema. Na tragu slavne izjave Margaret Thatcher da društvo kao takvo ne postoji, ovdje nam se na sreću pokazuje suprotno - društvo i zajednica ipak postoje i kao takvi imaju snagu ali i odgovornost da pomognu.